Mingl kutak

Vera, nada, ljubav i stav: KKN u bašti KST-a

Vera, nada, ljubav i stav: KKN u bašti KST-a

foto: Natalija Erdeljanović

Ove godine, Klub Studenata Tehnike (poznatiji kao KST) obeležio je 70 godina svog postojanja, pruživši svim zainteresovanima bogati koncertni repertoar i ove sezone. Bašta ovog nadaleko čuvenog mesta postala je još jedna okosnica mnogih muzičkih dešavanja koje smo imali prilike da čujemo tokom leta i nešto pre. Imena kao što su Bad Copy, Nikola Vranjković, Eyesburn i Artan Lili samo su neki od koncerata koji su obogatili inače šarenolik program ovogodišnje letnje sezone. U slučaju da ste se pitali, da, pogodili ste: Mingl je prošlog petka uspeo da isprati neka od ovih dešavanja, nastojeći da uhvati tradicionalni duh KST-a i objasni njegove korene.

To možda i nije tako složen zadatak ako pred sobom imate Kanda, Kodžu i Nebojšu, bend koji je tokom svog tridesetogodišnjeg postojanja uspeo da izgradi poseban odnos sa ovim mestom, nastupajući mnogim povodima za vreme svoje uspešne karijere. Jedan od takvih povoda bio je i trideseti rođendan benda 2022. godine, kada su njegovi članovi odlučili da ga proslave na ovom istom mestu i na taj način ukažu KST-u još jednom svoje veliko poverenje.

Sadašnji povod bio je nešto drugačiji, a kao možda najupadljivija tačka razlikovanja bio je nastup harizmatične predgrupe – Kike. Ovaj mladi beogradski sastav, na čelu sa Kristinom Kikom Jovanović po kojoj je bend dobio ime, uspeo je da odobrovolji pomalo tromu i nepoverljivu publiku i svojom lepršavom energijom pruži joj razlog za užitak. Izvodeći pesme poput ,,U mraku”, ,,Saan”, ,,Pokvarila”, ali i one nešto starijeg porekla kao što su ,,Daj da letim s tobom” i ,,Dišem”, bendu je pošlo za rukom da se, pre svega, dobro zabavi i da u tom talasu ponese sve prisutne.

Sam nastup KKN-a, zbog kojeg je, priznaćemo, većina okupljenih bila došla, započeo je uvodnim džemom svega nekoliko minuta pre ponoći, gradeći postepeno tenzičnost za konačnu pojavu Olivera Nektarijevića. Oni manje strpljivi u publici (kojih, istina, nije bilo mnogo) uspeli su da dobace nekoliko beznačajnih ,,ua”, iako ni u jednom trenutku ne remeteći poletno zagrevanje benda. Tada se na bini obznanio bezbrižni Oliver sa čašom viskija u ruci, nalikujući sa vezanim repom na kakvog slikara ili pesnika. Ubrzo su se naizgled nasumični tonovi pretvorili u prve taktove pesme ,,Vera, nada, ljubav i stav” i sve je ponovo imalo smisla. Pozdravivši publiku, bend je zatim počeo da svira ,,Deveti život”, iako se na prvi pogled činilo da Oliver u rukavu ima mnogo više života od devet.

A odatle – ,,Beton” i pomalo apologetska ,,Sve je stalo u rnr”. Vešto uklopljeni prelaz na ,,Mediteran” kao da je ponovo dokazao da ne postoji faza ovog benda koja se ne bi mogla smatrati relevantnom kada se iskustvo i dobra usviranost zateknu na pozornici, a tom utisku sveopšteg jedinstva doprinelo je jedno posebno vezivno tkivo, koje bi se moglo okarakterisati kao Oliverova autentična pojavnost na bini.

Od pesama koje su se mogle nadalje čuti, svakako vredi istaći ,,Tajne letenja”, ,,Danas nebo silazi u grad”, ,,Divni dani”, ,,SAT”, ,,Prekidi stvarnosti” i mnoge druge.

Za sve koji su ikad posetili KKN-ov koncert, jasno je da to nije samo koncert. Mnogo više od toga, ovaj bend vezuje i grupiše u smisao zajedništva, revidirajući mnoga načela kroz odnos stvaranja i pesme. Da li je to i ovog puta pošlo KKN-u za rukom? I više od toga. Uspeli su da stvore atmosferu u kojoj se svako od nas osećao kao deo nečeg većeg. To je ono što ovaj bend čini velikim – njihova sposobnost za kontinuiranu unutrašnju obnovu i nalaženje novih vrednosti, kako muzičkih, tako i u smislu lične transformativne energije.

Ono što takođe treba navesti je da je i ovog puta KKN-ov nastup ostao upamćen po izvanrednoj interakciji sa publikom, koja je u svakom trenutku bila upoznata sa njihovim pesmama. Bilo da su u pitanju starije ili pak novije pesme, publika je zdušno pozdravila svaku od njih, neretko pevajući uglas sa Oliverom stih po stih, reč po reč.

I eto, to je sve što trebate da znate o bendu poznatom kao Kanda, Kodža i Nebojša! Puno dobrog zezanja, vrhunske svirke i, čini se, nikad veće odlučnosti da se ostane neizostavnim delom domaće scene. Kanda, Kodža i Nebojša jedan je od onih bendova čiji uzlet traje neprekidno i nije omeđen trajnijim barijerama kao u slučaju mnogih drugih bendova, budući da su one za njih uvek prolazne i efemerne.

 Podsetimo, ovo su još neki od koncerata koje možete čuti u bašti KST-a ove sezone:

05.09. Jailbreak (GNR tribute)

06.09. Goblini

12.09. Black (Metallica tribute)

13.09. Mortal Kombat

25.09. Zoster

Autor: Stefan Čizmić

Najnovije