U prvom tekstu smo čuli šta Ela Jurko misli o položaju mladih u Hrvatskoj od kada je ta zemlja postala članica porodice EU. Pred tobom se nalazi tekst još jedne mlade osobe iz susedstva, sa malo drugačijim pristupom. Šta o tome misli Tin i kako on vidi mogućnosti za mlade u svojoj zemlji?
Moje ime je Tin i učenik sam trećeg razreda II gimnazije u Zagrebu. Aktivno se bavim debatom već tri godine, što na nacionalnim što na internacionalnim turnirima, a po završetku srednje škole bih želio studirati politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, radi čega mi je tema Hrvatske kao nove članice u Europskoj Uniji naročito zanimljiva.
Zadnjih godina život u Hrvatskoj nije lak – to je činjenica. Novca je sve manje, cijene su sve veće i to se sve odrazi na kućnom budžetu pa slijede bolni rezovi koji se itekako osjećaju u svakodnevnom životu. Ulazak Hrvatske u Europsku Uniju Hrvatskoj je donio mnoge prilike za financiranje iz EU fondova i popravljanje ove situacije, poticanje poduzetništva i slično, ali također je donio prilike i za mlade u Hrvatskoj koji žele ostvariti svoje ambicije. Zahvaljujući ulasku Hrvatske u EU, sada nam je omogućeno određeno vrijeme provesti na studiju u inozemstvu pomoću programa Erasmus Plus, putovati jeftinije po zemljama članicama Europske Unije (i to bez čekanja na graničnim prijelazima!) kao i lakše zaposlenje u zemljama članicama. Nije na odmet napomenuti i da Europska Unija Hrvatskoj daje i određenu svotu novca za poticanje zaposlenja mladih. Naravno da sve to nama mladima daje nadu da će u skorijoj budućnosti biti lakše ostvariti svoje želje i ambicijе i same sebe uzdržavati jer, istini za volju, kriza je teško pogodila Hrvatsku i sve je teže naći posao i osamostaliti se kao mlada osoba.
Ono što nas može plašiti je činjenica da Europska Unija postaje sve skloniја Hrvatskoj uskraćivati novac iz fondova radi pitanja transparentnosti, kao i činjenica da je Hrvatska od ulaska povukla jako malo novca iz tih fondova u usporedbi sa npr. Poljskom ili Slovačkom. Smatram da bi Hrvatska trebala ozbiljnije pristupiti izradi planova vezanih uz izvlačenje maksimuma iz onoga što EU može pružiti, pogotovo po pitanju mladih, jer, na kraju krajeva, mladi su oni koji će nositi gospodarstvo Hrvatske u narednim godinama.
Jasno da Europska Unija ne može biti lijek za sve probleme koje Hrvatska ima, i jasno je također da ne vidim Europsku Uniju kao savršenu i da postoji doza skepticizma (jer doza skepticizma je uvijek zdrava), ali činjenica je da Europska Unija može pružiti mnogo što pojedincu što državi, ako se netko spreman potruditi da to zasluži jer EU (što je s obzirom na krizu itekako razumno) nema namjeru davati podršku bilo koje vrste na lijepe oči. Na sreću, u zadnje vrijeme se pokazala inicijativa za motiviranjem glasača na informiranje i glasanje na predstojećim izborima za EU parlament, kao i za informiranjem o Uniji općenito, što daje nadu da će Hrvatska imati dobro predstavništvo pred Unijom i da će i naši interesi biti zastupljeni kako valja.
Ne znam još točno hoću li cijeli studij završiti u Hrvatskoj, niti hoću li jednoga dana raditi u Hrvatskoj – to će ovisiti o situaciji na burzi, mogućnosti nalaska zaposlenja i mnogočemu drugome. Ono što znam i što me čini sretnim jest to što imam mnogo širi spektar mogućnosti u ostvarenju onoga što trenutno želim i što jednoga dana potencijalno budem želio. Radi toga smatram da je Europska Unija za ljude poput mene nešto pozitivno, te da može biti nešto pozitivno i za Hrvatsku, ukoliko Hrvatska pravilno pristupi i obavi svoj dio zadaće u izlasku iz teške situacije u kojoj se nalazi.
Tin Puljić, učenik trećeg razreda II gimnazije u Zagrebu