Foto: kadar iz filma
Period od 2000-ih do 2010-ih godina obeležili su mnogi horor klasici, od antologijskog Trick ‘r Treat preko found footage hita Paranormal Activity do intenzivnih horora poput REC i The Descent. U moru filmova koji su tada izašli, neki su prošli ispod radara ili su bili nepravedno potcenjeni. Jedan od njih je Jennifer’s Body (2009), film Karyn Kusame, koji je u vreme premijere dočekan sa skepsom, ali je s godinama stekao kultni status.
Radnja filma prati neuspešan indie bend koji odlučuje da žrtvuje devicu kako bi sklopili pakt sa Đavolom i tako osigurali uspeh u karijeri. Međutim, ispostavlja se da Jennifer (Megan Fox), njihova žrtva, nije devica, zbog čega ne umire, već se pretvara u demona. Koristeći svoj izgled i popularnost u školi, namamljuje učenike u smrtonosne zamke i hrani se njima. Njena najbolja prijateljica, Needy (Amanda Seyfried), shvata šta se dešava i odlučuje da se suoči s njom. Pored horor žanra provlači se komedija i elemente klasičnog tinejdžerskog filma zbog čega smatram da je film bio ispred svog vremena i da je iz tih razloga loše prihvaćen.
U periodu kada je Jennifer’s Body izašao, Megan Fox je bila na vrhuncu popularnosti, ali istovremeno i ekstremno seksualizovana od strane filmske industrije i marketinških agencija koje su reklamirale film. Međutim, film taj isti seksipil koristi kao oružje, ne kao pasivni objekat muške želje, već kao aktivni alat predatora koji lovi svoju sledeću žrtvu. Arhetip „hot high school girl“ ovde je izvrnut u svrhu horor žanra, a film takođe obrađuje klasične elemente tinejdžerskog žanra od toksičnih prijateljstava do teme seksualnosti i rivaliteta između „lepe i ružne“ drugarice.
Ostaje pitanje – kako je film koji kombinuje horor, satiru i feminističku perspektivu, uz sjajne glumce i intrigantnu priču, uspeo da prođe nezapaženo i bude dočekan sa toliko negativnih kritika?
Marketing
Marketing filma bio je dominantno fokusiran na seksualizaciju Megan Fox, ostavljajući pogrešan utisak samog razumevanja poruke koja upućuje na kompleksniju strukturu narativa. Inicijalno su ga reklamirali kao „Twilight za dečake", pokušavajući da privuku pažnju pogrešne publike. Prikazivanje Megan Fox kao demona koji lovi i proždire muškarce izazvalo je negativne reakcije, delom zato što su se muškarci u publici, koji su je do tada posmatrali isključivo kao seksualni objekat, odjednom suočili sa njenom moći i pretnjom. Umesto fantazije o „ženi iz snova", dobili su surovo buđenje, ono u kojem ih ona ne zavodi, već doslovno jede.
U intervjuu za IndieWire, režiserka Karyn Kusama i scenaristkinja Diablo Cody, koja je pre Jennifer’s Body osvojila Oskara za najbolji scenario za film Juno, rekle su da su napravile film kako bi privukle mlade žene istih godina kao i glavne junakinje koje igraju Fox i Seyfried. Međutim, tokom postprodukcije su primetile da je studio bio zainteresovan isključivo za marketing zasnovan na seksualizaciji Megan Fox.
Kako je Kusama rekla u intervjuu, stalno je podsećala ekipu da ne mogu reklamirati film kao nešto što je namenjeno samo muškarcima. Naterati ih da odu u bioskop očekujući jedno, da bi na kraju videli kako Megan Fox ne skida odeću, već jede creva dečka, rekla je Kusama za IndieWire. Time što je bio reklamiran isključivo heteroseksualnim muškarcima, značilo je da pre same premijere Jennifer’s body je bio osuđen na propast.
Zašto je film zapravo dobar (po mom skromnom mišljenju)?
Nakon skoro 10 godina od svoje premijere, o filmu je počelo ponovo da se govori za vreme #MeToo pokreta. Scena gde grupa muškaraca žrtvuje mladu devojku kako bi ostvarili svoje snove je reprezentacija kulture nasilja nad ženama i njihovo eksploatisanje.
Druga bitna stavka jeste razbijanje male gaze-a, time Jennifer’s Body izlazi iz norme klasičnog osvetničkog filma. Ovaj hibridni film nam nudi jedinstven pogled na ženske likove, razbijajući tradicionalne rodne uloge i prikazujući ih kao složene autonomne osobe, a ne samo kao objekte muške fantazije. Kroz female gaze, film se distancira od seksualizovanih prikaza žena u horor žanru, umesto toga teži da izazove empatiju i razumevanje za likove. Žene nisu pasivne žrtve ili final girl arhetip, već su aktivni agenti koji donose odluke koje oblikuju njihov tok priče.
Jennifer kao glavni lik u filmu, na prvu loptu deluje kao lik iz svakog drugog tinejdžerskog filma. Zapravo, ono što nam film nudi jeste razbijanje cool girl lika, popularna, lepa i seksualizovana od strane drugih muških likova, time što se ona transformiše u Sukubus (ženski demon). Kroz tu transformaciju ona prelazi iz pasivnog „objekta“ u opasnu, autonomnu ženu koja koristi svoju lepotu kao oružje. Međutim, ono što je još važnije je da ona postaje simbol eksplozije ženskog besa i seksualne slobode, što daje filmu duboki feministički podton.
Druga strana medalje u filmu jeste Needy, najbolja prijateljica Jennifer, koja predstavlja potpunu suprotnost njenom liku. Klasika tinejdžerskih filmova, u kojoj lepa i popularna devojka ima prijateljicu koja, prema Holivudskim standardima, nije smatra prelepom – obučenu u odeću koja ne prati njenu figuru, sa neurednom kosom i, naravno, naočarima. Kroz lik Needy istražuje se tema prijateljstva, lojalnosti i žrtvovanja u ime ljubavi i prijateljstva. Ona je jedina koja primeti da se Jennifer menja i pokušava da razjasni šta se dešava, dok istovremeno balansira svoju vezu. Needy je, sa jedne strane, simbol moralnog centra filma, ali sa druge strane, ona se osnažuje kroz suočavanje sa svojim strahovima i izborima, što je ključni trenutak njenog razvoja.
Njihovo prijateljstvo i dinamika čine centralnu temu filma Jennifer's Body. Nakon satanističkog rituala u kojem je Jennifer žrtvovana, ona, iako se već transformiše u demona, traži Needy kao izvor utehe i sigurnosti. Iako je njena fizička i emocionalna promena već započela, ona i dalje traži vezu sa svojom najboljom prijateljicom, koja je bila tu za nju pre nego što je ritual potpuno izmenio njen život. U tom momentu, njihova veza prelazi iz faze prijateljstva u nešto složenije, gde se manipulisanje, ljubomora i posesivnost pojavljuju kao ključne teme.
Kako film napreduje, odnos između Jennifer i Needy postaje sve toksičniji i manipulativniji. Jennifer se, kroz svoje novo biće, sve više ponaša prema Needy na način koji je emocionalno i fizički zlostavljajući. Počinje da joj upućuje pogrdne komentare, potcenjuje je i neprestano je ponižava, sve do trenutka kada pokušava da je zavede (bezuspešno), pokušavajući da je kontroliše kroz seksualnu privlačnost.
Kulminacija njihove dinamike se ispoljava pred sam kraj filma, kada Needy, kako bi je zaustavila i oslobodila sebe, odlučuje da je ubije. Ova scena je vrhunac emocionalne borbe, u kojoj Needy mora da se oslobodi, ne samo od Jennifer, već i od veze koja ju je potpuno iscrpela i emocionalno razorila. Iako je ovo čin osvetoljubivosti, on takođe predstavlja i oslobođenje od njihovog toksičnog prijateljstva.
Na kraju filma, kroz Needy, film jasno prikazuje da žena ženi nije vuk, što je često prikazivano u filmovima. U stvari, ona se okreće osveti ne zbog toga što je slična Jennifer ili njenim metodama, već zato što želi da zaustavi muškarce koji su doveli do tragične smrti njene prijateljice. Needy se osvećuje bendu, koji je odgovoran za smrt Jennifer, jer su oni ti koji su iskoristili i na kraju uništili život njene prijateljice zbog svojih sebičnih interesa. Ovaj čin osvetoljubivosti je zapravo poziv na pravdu, ne samo za Jennifer, već i za sve žene koje su eksploatisane i žrtvovane u ime uspeha ili popularnosti.
Iako je Jennifer’s Body nakon svoje premijere prošao nezapaženo i bio nepravedno kritikovan, sa godina je postao kultni film koji je izazvao duboko razmišljanje o kulturi nasilja nad ženama, dinamici prijateljstva i seksualnoj slobodi. Film razbija uobičajene rodne uloge, prikazujući žene kao kompleksne autonomne ličnosti, a ne pasivni ženski likovi ili final girl. Jennifer i Needy, iako polarizovani likovi, zajedno stvaraju jedan od najsnažnijih narativa o prijateljstvu, ljubavi, gubitku i osveti. Ovaj film nije samo horor, već duboko emocionalna i društvena kritika koja, uprkos svom kontroverznom pristupu, danas postavlja važno pitanje o seksualnoj moći, eksploataciji i pravdi. Jennifer’s Body je zasluženo dobio kultni status, a kroz njega gledatelji mogu videti film koji je, sa pravom, bio ispred svog vremena.
Autorka: Ana Adžić